Poduzeće može završiti godinu s dobiti od 300.000 €, a nekoliko mjeseci kasnije imati ozbiljan problem s likvidnošću.
To na prvi pogled nema smisla.
Ako je poduzeće profitabilno, gdje je novac?
Problem je u tome što dobit i novac na računu mjere dvije različite stvari. Dobit pokazuje koliko je poslovanje bilo uspješno prema računovodstvenim pravilima. Novčani tok pokazuje koliko je novca stvarno ušlo i izašlo s računa.
Za vlasnika je razlika vrlo konkretna. Plaće, dobavljači, PDV, rate kredita i investicije ne plaćaju se iz dobiti. Plaćaju se novcem.
Zato profitabilno poduzeće može istovremeno imati problem s cash flowom.
Razlog je jednostavan: prodaja i naplata nisu ista stvar, kao ni trošak i izdatak.
Poduzeće može danas izdati račun kupcu na 100.000 €, priznati prihod i ostvariti dobit, ali kupac taj račun može platiti za 60 ili 90 dana.
U međuvremenu poduzeće mora financirati:
• plaće,
• dobavljače,
• PDV i druge obveze,
• zalihe,
• zakup i režije,
• kredite,
• nove investicije.
Novac je tada "zarobljen" u potraživanjima ili zalihama.
Zamislimo firmu koja je tijekom godine ostvarila 1.000.000 € prihoda od prodaje.
Ukupni troškovi poslovanja iznosili su 800.000 €, što znači da je firma ostvarila 200.000 € dobiti.
Na prvi pogled, rezultat izgleda vrlo dobro.
Međutim, kupci su do kraja razdoblja stvarno uplatili samo 700.000 €. Istovremeno, firma je dobavljačima i za ostale obveze isplatila 750.000 €.
To znači da je iz poslovanja stvarno izašlo 50.000 € više novca nego što ga je ušlo.
Drugim riječima:
Firma je ostvarila 200.000 € dobiti, ali je istovremeno imala negativan novčani tok od 50.000 €.
Tri stvari treba promatrati odvojeno.
Profit govori: Je li poslovni model dugoročno profitabilan?
Cash flow govori: Može li Poduzeće uredno financirati svoje obveze?
Rast govori: Koliko dodatnog novca treba osigurati za financiranje većeg poslovanja?
Upravo treća točka često iznenadi vlasnike.
Brži rast može pogoršati cash flow.
Ako Poduzeće poveća prodaju s 2 na 3 milijuna €, ali kupcima daje 90 dana za plaćanje, istodobno mora financirati veću razinu potraživanja. Ako uz to povećava zalihe, potreba za novcem dodatno raste.
Profitabilan rast zato nije automatski i financijski siguran rast.
Kada rast počinje trošiti novac?
Posebno treba pratiti:
• koliko dana kupci čekaju s plaćanjem,
• koliko dana zaliha stoji,
• za koliko dana poduzeća plaća dobavljače,
• koliko brzo rastu potraživanja u odnosu na prihod,
• koliko novca odlazi na investicije.
To je praktično upravljanje obrtnim kapitalom i novčanim tokom.
Poduzeće s 45 zaposlenih prodaje industrijsku opremu. Godinu završava s 250.000 € dobiti.
Prodaja raste 30%.
Direktor je zadovoljan rezultatom i planira zaposliti još ljudi te kupiti novi stroj.
Problem nastaje jer veliki kupci plaćaju u prosjeku 75 dana, dok dobavljači traže plaćanje u 30 dana.
Rast prodaje zato povećava potraživanja brže nego što novac dolazi na račun.
Prije kupnje stroja trebalo bi odgovoriti na jednostavno pitanje:
Koliko novca poduzeće mora imati na raspolaganju da bi financirala planirani rast?
Bez tog odgovora odluka o investiciji može biti poslovno dobra, ali vremenski loše tempirana.
Svaki ponedjeljak usporediti planirani i stvarni novčani tok.
Prikaz treba sadržavati:
• početno stanje novca,
• očekivane naplate po kupcima,
• plaće,
• dobavljače,
• poreze i PDV,
• rate kredita,
• investicije,
• ostale veće izdatke,
• očekivano stanje novca na kraju svakog tjedna.
Ne treba čekati kraj mjeseca ako se problem s likvidnošću može vidjeti šest tjedana unaprijed.
Jednom tjedno izdvojiti račune koji kasne te napraviti starosnu strukturu potraživanja:
Do 30 dana
31–60 dana
61–90 dana
Više od 90 dana.
Nije dovoljno znati ukupan iznos potraživanja. Treba znati kada će se novac realno naplatiti.
Prije odluke o povećanju prodaje, zapošljavanju ili većoj zalihi izračunati:
Koliko dodatnog obrtnog kapitala zahtijeva ovaj rast?
Ako odgovor nije poznat, plan rasta nije financijski dovršen.
Kupnja stroja od 200.000 € može značajno smanjiti novac na računu, iako sama po sebi ne predstavlja 200.000 € troška u računu dobiti i gubitka u trenutku kupnje.
Zato izvještaj o dobiti nikada ne bi trebao biti jedini temelj za odluke o likvidnosti.
13-tjedni cash flow nije zamjena za dugoročno financijsko planiranje.
Ako poduzeće planira:
• veliku investiciju,
• akviziciju,
• značajno povećanje broja zaposlenih,
• novo zaduživanje,
• ulazak na novo tržište,
potreban je često i višegodišnji financijski plan.
S druge strane, detaljan višegodišnji model nema puno smisla ako poduzeće nema osnovnu kontrolu nad naplatom i kratkoročnim novcem.
Prvo treba riješiti vidljivost cash flowa, a zatim povećavati složenost planiranja.
Checklista
Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja "ne", postoji prostor za poboljšanje:
• Postoji li ažuran cash flow za sljedećih 13 tjedana?
• Zna li se koliko će novca biti na računu za četiri tjedna?
• Zna li se koji kupci kasne s plaćanjem?
• Zna li se koliko novca je vezano u zalihama?
• Je li svaka veća investicija uključena u cash flow?
• Je li plan rasta povezan s potrebom za obrtnim kapitalom?
• Postoji li minimalna razina novčane rezerve koju poduzeće želi održavati?
Dobit je dobra vijest. Ali možete li iz nje platiti sljedeća 3 mjeseca?
Ako Vaše poduzeće ostvaruje dobit, a Vi ipak mora razmišljati hoće li na vrijeme biti novca za plaće, dobavljače, PDV ili novu investiciju, problem vjerojatno nije u tome što nema dovoljno profita.
Problem je u tome što novac nije dovoljno dobro planiran.
U takvoj situaciji ne treba još jedan izvještaj koji pokazuje što se dogodilo prošli mjesec. Treba jasno vidjeti koliko novca ulazi, koliko izlazi i gdje će nastati pritisak na likvidnost prije nego što postane problem.
Ako želite provjeriti koliko je Vaše poduzeće stvarno pod kontrolom kada je riječ o novcu, javite se za inicijalni razgovor ili ispunite obrazac.
Cilj je jednostavan: pogledati kako danas planirate cash flow, gdje postoje slijepe točke i što bi se moglo napraviti bolje.