Blog

Poštovani čitatelji,

sukladno obećanom, od danas ćemo vas redovno informirati, educirati, zabavljati, a nekog možda i nenamjerno dosađivati obrađujući teme iz ekonomije, businessa i financija fokusirajući se prije svega na poslovnu zajednicu u nadi da će teme biti interesantne i široj publici.

Situacija na globalnoj sceni postaje sve neizvjesnija, uzrokovana nejasnim potezima trenutačne američke administracije u odnosu na deklarirane ciljeve a ni deklarirani ciljevi nisu previše prijateljski u odnosu na dosadašnje partnere SAD-a. Posljedice globalnog ekonomsko-političkog preslagivanja (trgovinske razmirice SAD-a sa svijetom a ponajprije Kinom, kao i otvoreni i potencijalni ratni sukobi diljem svijeta) još su nesagledive ali nedvojbeno je da moramo sagledati i pripremiti se na razne scenarije od kojih ni „best case“ nije previše previše optimističan u kratkom roku.

U što investirati?

Kako donositi poslovne odluke u krajnje neizvjesnom okruženju? Da li investirati u nove poslovne aktivnosti ili pričekati s odlukama koje mogu imati dalekosežne posljedice za poduzeće? U koji od alternativnih projekata investirati? Ne postoji kristalna kugla koja će vam omogućiti kristalno čist pogled u budućnost i sa sigurnošću garantirati ispravnost vaše odluke, međutim, korištenje financijsko ekonomske analize vam može pomoći pri smanjenju neizvjesnosti u odabiru projekta koji će omogućiti najveće povećanje vrijednosti poduzeća i odvratiti vas od odluka koje mogu umanjiti vrijednost poduzeća do te mjere da i sam opstanak poduzeća može postati upitan.

Kako financirati projekte koji pokažu potencijal zarade?

Kako financirati projekte u koje ste se odlučili investirati? Kako odabrati najpovoljniju strukturu kapitala, drugim riječima, kako strukturirati dugoročne izvore uz najniži trošak kapitala? Investiranje vlastitih sredstava u poslovni projekt (naravno, ako su dostatna) mnogim poduzetnicima intuitivno izgleda kao najprivlačnija alternativa, međutim, postoje prednosti djelomičnog financiranja projektadugom. Uz dostupne tehnike budžetiranja kapitala moguće je odrediti optimalan omjer vlastitih sredstava i duga koji će omogućiti najniže dostupne troškove financiranja projekta.

Da li isplaćivati dobit kada i koliko?

Iako postoji niz razloga zašto se ljudi odlučuju na vlastiti business, najčešći je, naravno razvoj uspješnog poslovanja te posljedično dobit koju očekuju ostvarivati u budućnosti. No, što napraviti s ostvarenom dobiti? Da li je isplatiti kao nagradu za poduzetnički uspjeh ili je reinvestirati u daljnji rast i razvoj poslovanja? Zdravo poslovanje podrazumijeva generiranje dostatnih prihoda iz poslovnih aktivnosti kako bi se podmirili svi nastali troškovi poslovanja te ostvario višak nad rashodima, rast i razvoj podrazumijevaju zadržavanje viška za potrebe novog poslovnog ciklusa financiranog većim dijelom vlastitim izvorima. Koliko dobiti zadržati ovisi o više faktora, poput potrebe za održavanjem likvidnosti operativnog poslovanja, dostupnosti i cijeni vanjskih izvora, investicijskim oportunitetima i sl., iz čega proizlazi da su odluke o isplati dobiti jedan od tri ključna faktora financijske uspješnosti i vrijednosti poduzeća.

Nadam se da vam je ovo kratko uvodno štivo bilo interesantno i da ćete nas i dalje pratiti a neke od vas možda i zainteresirati na buduću suradnju.

Hvala!

VRIN model je strateški alat koji pomaže poduzećima da prepoznaju i koriste resurse i kompetencije koji osiguravaju dugoročnu konkurentsku prednost. VRIN je akronim koji označava četiri ključna kriterija koja resursi i kompetencije tvrtke moraju zadovoljavati kako bi omogućili poduzeću održivu konkurentsku prednost:

1.      Vrijednost (Value)

2.      Rijetkost (Rarity)

3.      Nemogućnost imitacije (Inimitability)

4.      Nemogućnost supstitucije (Non-substitutability)

Svaka od ovih komponenti igra ključnu ulogu u osiguravanju da konkurentska prednost koju tvrtka ostvaruje ne bude lako ugrožena ili nadmašena od strane konkurencije.

Vrijednost (Value)

Prvi kriterij VRIN modela odnosi se na sposobnost resursa ili sposobnostima poduzeća da stvori vrijednost za kupce i organizaciju. Ako neki resurs omogućuje poduzeću da smanji troškove, poveća prihode ili poboljša kvalitetu svojih proizvoda i usluga, on ima vrijednost.

Ukoliko resurs ili sposobnost ne stvara vrijednost, jednostavno neće moći pružiti konkurentsku prednost. Tvrtke koje nemaju resurse koji stvaraju značajnu vrijednost neće moći održati dugoročne prednosti na tržištu.

Rijetkost (Rarity)

Resurs ili sposobnost mora biti rijedak kako bi tvrtka mogla steći konkurentsku prednost. Ako je neki resurs široko dostupan konkurenciji, neće omogućiti organizaciji da se istakne. Međutim, ako resurs nije lako dostupan ili repliciran, tvrtka može ostvariti prednost.

Rijetki resursi omogućuju tvrtki da bude prepoznatljiva i jedinstvena na tržištu. Bez rijetkih resursa, konkurenti mogu lako preuzeti tržišni udio.

Ukoliko poduzeće posjeduje resurse i sposobnosti koji su vrijedni i rijetki, posjeduje konkurentsku prednost, no da bi konkurentska prednost bila održiva, potrebno je da resursi i kompetencije posjeduju i sljedeće dvije karakteristike

Nemogućnost imitacije (Inimitability)

Za održivost konkurentske prednosti, resurs ili sposobnost ne smije se moći imitirati. Ako konkurenti mogu lako replicirati resurse i sposobnosti koje stvaraju konkurentsku prednost, ta prednost postaje privremena.

Tvrtke koje ne ulažu u izgradnju resursa koji su teško replicirani riskiraju da će se brzo susresti s konkurencijom koja nudi slične proizvode ili usluge.

Nemogućnost supstitucije (Non-substitutability)

Kada resurse i kompetencije nije moguće supstituirati konkurenti ne mogu pronaći alternativne resurse ili sposobnosti koje mogu ostvariti istu prednost.

Ako konkurenti mogu naći zamjenski resurs koji donosi istu vrijednost, konkurentska prednost gubi na dugoročnoj održivosti. Resursi i kompetencije koje je nemoguće supstituirati osiguravaju da konkurencija neće lako pronaći alternativu.

Implementacija VRIN modela omogućava poduzeću da:

Fokusira svoje resurse: Identificiranjem ključnih resursa koji zadovoljavaju VRIN kriterije, poduzeće može bolje usmjeriti svoje napore i ulaganja u stvaranje i očuvanje tih resursa.

Stvori dugoročne prednosti: Organizacije koje uspješno primjenjuju VRIN model imaju veće šanse za održavanje konkurentske prednosti na tržištu, jer se temelje na resursima koji je teško replicirati ili zamijeniti.

Razvija strategiju temeljem svojih snaga: Korištenjem VRIN modela, tvrtke mogu razviti strategije koje se temelje na njihovim jedinstvenim resursima i sposobnostima, što im omogućava da prepoznaju i iskoriste prilike na tržištu.

Tri osnovne strategije koje poduzeća mogu koristiti kako bi stvorila konkurentsku prednost:

1.       Strategija niskih troškova

2.       Strategija diferencijacije

3.       Strategija fokusiranja

Strategija niskih troškova (Cost Leadership)

Ova strategija usmjerena je na postizanje najnižih troškova u industriji kroz cijeli lanac vrijednosti. Poduzeće koje se odluči za ovu strategiju nastoji ponuditi proizvode ili usluge po cijeni koja je niža od konkurencije, privlačeći time cijeli tržišni segment koji je osjetljiv na cijene. Kako bi se to postiglo, krucijalna je stroga kontrola troškova u cijeloj organizaciji te se često ulaže u učinkovitost proizvodnje, automatizaciju procesa i smanjenje nepotrebnih troškova.

Strategija diferencijacije (Differentiation)

Ova strategija fokusira se na stvaranje jedinstvene ponude koja se izdvaja od konkurencije. Poduzeće koristi inovacije, kvalitetu, brend i druge čimbenike kako bi stvorilo prepoznatljiv proizvod ili uslugu koja je vrijedna kupcu odnosno potrošaču, a koja će opravdati višu cijenu na tržištu. Ovdje je ključ stvaranje vrijednosti koju kupac prepoznaje i koja ih čini voljnima platiti premium cijenu. I u ovoj strategiji kontrola troškova je od izuzetne važnosti. Ako poduzeće ne postigne dovoljno visoku premijsku cijenu koja nadilazi cijenu dodatnih ulaganja kako bi se diferencirala od konkurencije, strategija diferencijacije neće biti održiva.

Strategija fokusiranja (Focus Strategy)

Ova strategija podrazumijeva usmjerenost na specifičan segment tržišta. Poduzeće može primijeniti strategiju niskih troškova ili diferencijacije unutar određenog tržišnog segmenta. Strategija fokusiranja omogućava tvrtkama da bolje razumiju potrebe specifične skupine kupaca i prilagode svoju ponudu kako bi zadovoljile te specifične potrebe.

Zašto je važno odabrati jednu od strategija?

Fokus: Jasna strategija omogućava poduzeću da se usmjeri na ono što je najvažnije za njegovu konkurentsku prednost. Odabir određene strategije pomaže u optimizaciji resursa i fokusu na ključne aktivnosti.

Efikasnost: Postavljanje jasne strategije omogućava bolju alokaciju resursa, što rezultira većom učinkovitosti i boljim poslovnim rezultatima.

Prepoznavanje tržišnih prilika: Odabir strategije omogućava tvrtki da lakše prepozna tržišne prilike i prijetnje.

Jedan od najvećih problema s kojim se poduzeća mogu suočiti je tzv. strategija "stuck in the middle" (zaglavljenost u sredini). To znači da poduzeće nije odlučilo koju će strategiju primijeniti već pokušava primijeniti više strategija istovremeno. Posljedice ne odabira adekvatne poslovne strategije su:

Gubitak konkurentske prednosti: Ako tvrtka ne uspije postići nisku cijenu ili jedinstvenu vrijednost, neće moći konkurirati na tržištu. Klijenti se neće prepoznati u ponudi tvrtke, a konkurenti će ih nadmašiti.

Neefikasnost: Troškovi mogu rasti jer se pokušavaju implementirati različite strategije koje nisu usklađene. Ako se pokušavaju istovremeno smanjivati troškovi i pružati visoka kvaliteta, resursi će biti neefikasno raspoređeni.

Gubitak tržišnog udjela: Kupci će odabrati konkurente koji imaju jasnu strategiju, bilo da se radi o niskim cijenama ili jedinstvenim proizvodima. Tvrtka koja nije usmjerena na specifičnu vrijednost koju nudi neće privući lojalne kupce.

Poduzetnici se svakodnevno suočavaju s  potrebom donošenja niza odluka.

Odluke prema utjecaju na poslovanje, vremenu i informacijama potrebnim za donošenjem odluke, vremenskom horizontu utjecaja na poslovanje, vremenu i resursima potrebnim za korekciju odluke u slučaju potrebe, mogu se podijeliti na operativne,taktičke i strateške.

Poduzetnička (poslovna) odluka o investiranju je strateškog karaktera i ključna je za uspješnost poslovanja poduzeća u budućnosti.

Investicijska odluka je odluka o nabavci ponajprije dugotrajne imovine u svrhu generiranja prihoda i/ili smanjenja rashoda poduzeća dakle  podrazumijeva visoke ekonomske izdatke u sadašnjosti u svrhu stvaranja budućih ekonomskih koristi i predstavlja prvi korak u realizaciji poduzetničke ideje.

INVESTICIJSKA STUDIJA (Poslovni plan) predstavlja kvalitativno-kvantitativno objektiviziranje poduzetničke ideje. Kvalitativne analitičke metode služe za procjenu položaja poduzeća u odnosu na uže i šire okruženje kao i analizu uvjeta koji vladaju u okruženju i njihovog utjecaja na investicijske aktivnosti. Kvantitativne metode financijsko ekonomske analize služe za izračun očekivanih financijsko ekonomskih rezultata od poduzete investicijske aktivnosti. U konačnici, investicijska studija odnosno poslovni plan nije samo alat za poduzetnika, već i za sve potencijalne investitore i kreditore koji će se osloniti na ove analize kako bi donijeli informirane odluke o financiranju projekta. Omogućava svim dionicima jasnu sliku o potencijalu i rizicima poslovnih odluka, čime se povećava vjerodostojnost i smanjuje nesigurnost u donošenju strateških poslovnih odluka.

Ključni razlozi za izradu investicijske studije (poslovnog plana):

🎯 Jasna strategija i ciljevi

📊 Prilika za analizu tržišta i konkurencije

⚠️ Prepoznavanje rizika i izazova

💰 Prikupljanje financijskih sredstava

📈 Praćenje napretka i adaptacija

📅 Uvođenje discipline u poslovanje

💸 Bolje upravljanje financijama

🚀 Podrška za dugoročni rast