VRIN model je strateški alat koji pomaže poduzećima da prepoznaju i koriste resurse i kompetencije koji osiguravaju dugoročnu konkurentsku prednost. VRIN je akronim koji označava četiri ključna kriterija koja resursi i kompetencije tvrtke moraju zadovoljavati kako bi omogućili poduzeću održivu konkurentsku prednost:
1. Vrijednost (Value)
2. Rijetkost (Rarity)
3. Nemogućnost imitacije (Inimitability)
4. Nemogućnost supstitucije (Non-substitutability)
Svaka od ovih komponenti igra ključnu ulogu u osiguravanju da konkurentska prednost koju tvrtka ostvaruje ne bude lako ugrožena ili nadmašena od strane konkurencije.
Vrijednost (Value)
Prvi kriterij VRIN modela odnosi se na sposobnost resursa ili sposobnostima poduzeća da stvori vrijednost za kupce i organizaciju. Ako neki resurs omogućuje poduzeću da smanji troškove, poveća prihode ili poboljša kvalitetu svojih proizvoda i usluga, on ima vrijednost.
Ukoliko resurs ili sposobnost ne stvara vrijednost, jednostavno neće moći pružiti konkurentsku prednost. Tvrtke koje nemaju resurse koji stvaraju značajnu vrijednost neće moći održati dugoročne prednosti na tržištu.
Rijetkost (Rarity)
Resurs ili sposobnost mora biti rijedak kako bi tvrtka mogla steći konkurentsku prednost. Ako je neki resurs široko dostupan konkurenciji, neće omogućiti organizaciji da se istakne. Međutim, ako resurs nije lako dostupan ili repliciran, tvrtka može ostvariti prednost.
Rijetki resursi omogućuju tvrtki da bude prepoznatljiva i jedinstvena na tržištu. Bez rijetkih resursa, konkurenti mogu lako preuzeti tržišni udio.
Ukoliko poduzeće posjeduje resurse i sposobnosti koji su vrijedni i rijetki, posjeduje konkurentsku prednost, no da bi konkurentska prednost bila održiva, potrebno je da resursi i kompetencije posjeduju i sljedeće dvije karakteristike
Nemogućnost imitacije (Inimitability)
Za održivost konkurentske prednosti, resurs ili sposobnost ne smije se moći imitirati. Ako konkurenti mogu lako replicirati resurse i sposobnosti koje stvaraju konkurentsku prednost, ta prednost postaje privremena.
Tvrtke koje ne ulažu u izgradnju resursa koji su teško replicirani riskiraju da će se brzo susresti s konkurencijom koja nudi slične proizvode ili usluge.
Nemogućnost supstitucije (Non-substitutability)
Kada resurse i kompetencije nije moguće supstituirati konkurenti ne mogu pronaći alternativne resurse ili sposobnosti koje mogu ostvariti istu prednost.
Ako konkurenti mogu naći zamjenski resurs koji donosi istu vrijednost, konkurentska prednost gubi na dugoročnoj održivosti. Resursi i kompetencije koje je nemoguće supstituirati osiguravaju da konkurencija neće lako pronaći alternativu.
Implementacija VRIN modela omogućava poduzeću da:
Fokusira svoje resurse: Identificiranjem ključnih resursa koji zadovoljavaju VRIN kriterije, poduzeće može bolje usmjeriti svoje napore i ulaganja u stvaranje i očuvanje tih resursa.
Stvori dugoročne prednosti: Organizacije koje uspješno primjenjuju VRIN model imaju veće šanse za održavanje konkurentske prednosti na tržištu, jer se temelje na resursima koji je teško replicirati ili zamijeniti.
Razvija strategiju temeljem svojih snaga: Korištenjem VRIN modela, tvrtke mogu razviti strategije koje se temelje na njihovim jedinstvenim resursima i sposobnostima, što im omogućava da prepoznaju i iskoriste prilike na tržištu.